Ovih dana gotovo svi su čuli vest u medijima o uvođenju besplatnog gradskog prevoza u Beogradu. Dakle, ukoliko ste je nekako propustili, od 1. januara 2025. godine gradski prevoz u Beogradu biće potpuno besplatan. Nema kontrola, nema plaćanja. Naizgled, nema ni muka. Međutim, jedna zanimljiva činjenica je da još nisam sreo osobu koja se zaista obradovala ovoj promeni. Postavlja se pitanje: zašto je to tako?
Šta znači besplatan prevoz?
Na prvi pogled, besplatan prevoz izgleda kao sjajno rešenje. Građani više neće morati da razmišljaju o plaćanju karata, kontrolorima ili mesečnim troškovima za javni prevoz. Ali kada se malo dublje razmisli, dolazi se do zaključka da besplatan prevoz zapravo može biti „medveđa usluga“.
Trenutni problemi gradskog prevoza
Da bismo razumeli zašto građani nisu oduševljeni ovom odlukom, potrebno je osvrnuti se na trenutno stanje gradskog prevoza u Beogradu.
- Stara i neispravna vozila: Vozila su često u lošem stanju, a kvarovi su uobičajena pojava.
- Red vožnje deluje kao fikcija: Polasci se ne poštuju, a čekanje na stanicama ume da traje beskonačno dugo.
- Bahati vozači: Čast izuzecima, ali mnogi vozači ne pokazuju profesionalnost i neretko se ponašaju neprijatno prema putnicima.
- Degradacija sistema: Kvalitet usluge je godinama u opadanju, a putnici već sada trpe posledice.
Čak i sa naplatom karata, gradski prevoz ne funkcioniše kako treba. Možemo li očekivati bolje rezultate kada prevoz postane besplatan?
Šta možemo očekivati od besplatnog prevoza?
Iako ideja zvuči primamljivo, besplatan prevoz nosi sa sobom nekoliko potencijalnih problema:
- Dalju degradaciju sistema: Ako se već sada suočavamo sa problemima poput loše infrastrukture i nepoštovanja reda vožnje, besplatan prevoz može dodatno pogoršati situaciju.
- Izgubljeno pravo na žalbu: Kada ne plaćate, teško je zahtevati bolje uslove. Odgovor na svaku žalbu mogao bi biti: „Šta se buniš kada ne plaćaš?“
- Nepredvidivo finansiranje: Bez prihoda od prodaje karata, pitanje je kako će se finansirati održavanje vozila, popravke i modernizacija.
- Prenatrpanost: Veći broj korisnika mogao bi dodatno opteretiti već ionako neefikasan sistem.
Plaćanje kao garancija kvaliteta
Moje mišljenje je da gradski prevoz treba da se plaća, ali uz fer i korektne uslove. Plaćanje može biti garancija za:
- Kvalitetnija i sigurnija vozila,
- Poštovanje reda vožnje,
- Profesionalan odnos vozača prema putnicima,
- Mogućnost da putnici zahtevaju bolje uslove.
Bez adekvatnih ulaganja i odgovornosti svih strana, besplatan prevoz može se pretvoriti u dodatni korak unazad za gradski prevoz u Beogradu.
Iako se na prvi pogled čini kao dobra ideja, besplatan prevoz nosi sa sobom mnogo izazova. Kvalitetan javni prevoz zahteva ulaganja, odgovornost i ozbiljan pristup. Umesto što se fokusiramo na ukidanje plaćanja, možda bi bolje rešenje bilo unapređenje sistema kroz modernizaciju, profesionalizaciju i veću posvećenost vlasti potrebama građana.
Šta vi mislite? Da li besplatan prevoz zaista donosi dobrobit svim građanima?PODELITE SVOJ STAV OVDE!