Ovaj tekst nastao je kao rezultat mog ličnog iskustva i zapažanja u poslovnom okruženju tokom prethodnih nekoliko godina. Posmatrajući timove oko sebe, ali i pojedine saradnike s kojima sam planirao projekte, sve češće primećujem – nedostatak timskog duha.
Šta zapravo znači biti timski igrač?
Timski igrač je osoba koja radi u interesu tima. To je čovek koji svoj lični interes stavlja po strani i usmerava se na zajednički cilj. Jer, kada timu ide dobro – biće dobro i svakom pojedincu u njemu.
Nažalost, u većim firmama i korporacijama sve češće primećujem izražen egoizam. Svako gura „na svoju ruku“, sapliće kolege, ne uvažava tuđe mišljenje i uporno pokušava da nametne svoje stavove. Takav pristup neminovno vodi u greške i neuspeh, jer bez saradnje i međusobnog poštovanja nema napretka.
Kako to promeniti?
Tako što ćemo pričati o tome. Tako što ćemo deljenjem ovakvih ličnih stavova pokušati da utičemo na svest ljudi. Jer, svako od nas se kad-tad nađe u timu, bilo poslovno, bilo privatno, i važno je da tada znamo – zajednički uspeh je jedini pravi uspeh.
Primer iz mog iskustva
U jednoj od firmi u kojoj sam radio imao sam sreću da budem deo pravog, iskrenog tima – iako nas je bilo samo dvoje. Da, i dvoje ljudi mogu biti tim, ako funkcionišu u zajedništvu.
Koleginica i ja smo od početka radili kao jedno. Kada smo dobili zadatak da prodajemo određenu uslugu i ostvarimo target, seli smo, napravili strategiju i krenuli da radimo. Svako od nas dao je 200% svojih mogućnosti. Neki dan bio je uspešniji za mene, neki za nju – ali na kraju meseca rezultat je bio zajednički: target je ispunjen.
Kada smo prezentovali rezultat i tražili isplatu dogovorenog procenta, nadređeni su pokušali da „zamute vodu“. Pitali su koliko ide meni, a koliko njoj. Moj odgovor je bio kratak i jasan:
„Ne postavljajte to pitanje. Ide 50% njoj i 50% meni. Mi smo tim.“
Mislim da je tim odgovorom sve bilo rečeno.
Ego, novac i „moj doprinos“
I izvan te firme, imao sam više situacija s ljudima koji su mi se predstavljali kao prijatelji i s kojima sam planirao zajedničke projekte. Sve bi išlo dobro dok ne dođemo do završne faze – do novca.
Tada bi počele priče kako „nije isto“ ko se više potrudio, ko ima veću titulu, bolji integritet… I uvek bi se tražio način da se zarada nepravedno raspodeli.
Obično bih im tada rekao – u redu, hajde da analiziramo konkretno ko je koliko doprineo projektu. I, verovali ili ne, kad bih realno izračunao, često je moj doprinos bio veći. Ali, ja sam timski igrač i uvek sam zastupao stav da zarada u timu treba da bude jednako podeljena.
Nažalost, egoisti se s tim ne slažu, pa se takvi projekti obično ne realizuju. Uvek sam više voleo da radim sa časnim, poštenim ljudima koji razumeju šta znači tim.
Kad timski duh ne postoji
Časni i pošteni članovi tima su, nažalost, retkost. Jedan od najboljih primera za to bio je tim korisničke podrške na jednom poznatom sajtu za oglašavanje u kojem sam radio. Bio je to tim na koji sam istinski ponosan — predan, odgovoran i međusobno povezan.
Ipak, taj sajt je na kraju propao
Razlog nije bio u našem radu, već u veoma lošem rukovodstvu i nepostojećem timskom duhu u sektoru prodaje, koji je trebalo da bude ključni motor firme. Menadžer prodaje gledao je isključivo svoj interes, a takav pristup se neminovno preneo i na zaposlene.
Kada ego i lični interes preuzmu kontrolu, tada nestaje i saradnja, i motivacija, i rezultat. To je primer koji mi je zauvek ostao kao podsetnik – da ni najbolji tim ne može opstati ako izostane zajednički duh i pošteno vođstvo.
Zaključak
Mnoge firme propadaju ne zato što nemaju dobar proizvod, već zato što nemaju timski duh. Loše rukovodstvo, sujeta i lični interesi ruše temelje saradnje i poverenja.
Timski duh se ne gradi rečima, već delima.
On se pokazuje svakog dana – kroz poštovanje, podršku i zajednički rad.
Ivan I.
Kakav je Vaš stav po ovom pitanju? Ostavite svoj komentar ispod teksta ili objavite svoj tekst na našem portalu, veoma lako i besplatno klikom OVDE.


Veoma aktuelna i sociopsihološki značajna tema. Savremeno društvo, pod uticajem individualizma i digitalne samopromocije, često naglašava lični uspeh nauštrb kolektivne vrednosti. Međutim, istraživanja u oblasti organizacione psihologije i socijalne dinamike jasno pokazuju da dugoročni napredak — bilo u poslovnom, naučnom ili društvenom okruženju — zavisi od timske kohezije i međusobnog poverenja.
Egoizam kratkoročno može delovati kao pokretač ambicije, ali u širem kontekstu slabi zajedničku motivaciju i emocionalnu inteligenciju grupe. Povratak kulturi saradnje postaje pitanje ne samo etike, već i održivog razvoja ljudskih zajednica. Pozdrav sa portala Prirodno Lecenje