Svedoci smo da je trenutno aktuelna tzv. INSTANT GENERACIJA kojoj sve zameramo.
Šta zameramo deci?
- Neće da uči, mrzi ga.
- Neće da napiše sastav, nego izgugla gotov.
- Neće da uradi domaći, nego PLATI drugaru da mu ga uradi (u naše vreme se radilo za džabe, to se zvalo DRUGARSTVO).
- Neće da ustaje rano u školu, cimanje joj je.
- Neće da spakuje knjige za sutra, keva će.
- Neće sa drugarima na basket, cimanje je, bolje da ga odigraju online.
A roditelji?
A da se vratimo malo na roditelje….
- Mama neće da se cima da slavi dečji rođendan kod kuće, zakupiće igraonicu.
- Neće da se mlati da pravi klopu, uzeće ketering.
- Neće svom detetu napraviti čak ni tortu, nema vremena, poručiće gotovu.
- Tata je sam sa decom, ne može da se mlati da im sprema večeru, poručiće pice.
- Treba da slavimo slavu, idemo sa gostima u kafanu da se ne pravi kući haos.
- Sa prijateljima isključivo u restoran na zajednički ručak, nemamo vremena da ih gostimo u svojoj kući.
- Bože me prosti, i pokojnike smo oterali u kafane da se pije i jede za njihovu dušu.
Imala bih još milion primera…
Blago nama koliko smo mi samo vremena ućarili i uštedeli!
A gde nam je to ušteđeno vreme??
Gde smo?
Opet nismo tu!
Opet nemamo vremena da pročitamo knjigu sa decom, da se igramo sa njima, da im pomognemo kroz razgovor o njihovim problemima, da odemo sa lepšom polovinom sami u bioskop, da napravimo porodični piknik…
Shortcut generacija – naš proizvod
Eto odakle su naučili šortkat (prečicu) za sve, sve sad, sve odmah i istog momenta.
Nije to njihov izum, naš je.
Mi smo krivi.
A sad lepo da uzmemo decu pod svoje i pospemo se pepelom, pa lepo krenemo sve ispočetka.
Svojim primerom.
Vreme sa bližnjima nije trošak – to je dobit
Kada bi svi mogli da skapiraju koliko zapravo malo vremena koje se zove život imamo u ovom univerzumu, mislim da bi se trudili da ga provedemo najlepše moguće sa našim dragim osobama.
Mama, ako ne stižeš ti, napraviće tortu tetka, strina, baka i imaće mnogo više divnih emocija utkanih u sebe, nego ona od nepoznate žene iz keteringa.
Možda neće imati Patrolne šape u punoj veličini, ali biće mnogo lepa iznutra.
Tetka pravi perece na koje svi seku vene, baka tako doooobre kiflice, ujna onu njenu pitu….
E to smo izgubili…
Niko više i ne želi da ima vremena za ovo.
Mi smo postali otuđeni i koristimo sve krivine koje možemo u životu, a deca samo slede naš primer.
Prečice su nam donele otuđenje.
Otuđenje nas vuče u samoizolaciju.
Diži ograde od osam metara da te niko živ slučajno ne vidi (osim izuzetaka koji moraju da kriju svoj „posao“ od sveta).
Stavljaj „privacy“ folije na stakla da radoznali ne bulje.
Na Instagramu je sve bajno, sjajno, sve pršti od sreće i lepih trenutaka, a u stvarnosti smo sami, deca su nam sama, pa se trude da se snalaze i samovaspitavaju jer kormilara nema, on je odjurio da uštedi još neko vreme koje će dodati u svoju kolekciju ušteđenog vremena koje zapravo i ne postoji.
Nije do dece, do nas je.
Kuguarka
Podelite i Vaš lični stav na bilo koju temu! Ostavite svoj komentar ispod teksta ili objavite svoj tekst na našem portalu, veoma lako i besplatno klikom OVDE.


„Zanimljiva analiza današnjeg vremena i brzog života! Jasno je da se kod dece i roditelja često traži „instant rešenje“, ali možda je dobro setiti se da male svakodnevne stvari i trud grade i lične navike i porodične vrednosti. Umeren balans između praktičnosti i ličnog angažmana može doneti i više zadovoljstva i kvalitetnije trenutke sa porodicom. (Portal Prirodno lečenje)“