Posle odgledane serije „Narcos“ ( tri puta u poslednja dva meseca), moram priznati da mi je najveći Kingpin svih vremena zagolicao maštu i probudio u menu radoznalost koju koju sam morala da nahranim. Logično, prvo sam iskopala svaki dokumentarac koji sam pronašla, pročitala novinske članke, komentare na bezbroj foruma, ali ipak je, priznaćete, najbolji izvor informacija o nekoj osobi njemu najvoljenije biće- potomak.
Huan Pablo Escobar a.k.a. Sebastian Marroquín u svom izvanrednom maniru jasno opisuje put svog oca od uličnog mangupa i inteligentnog mladića, do najvećeg narko teroriste svih vremena.
Sebastian vešto započinje priču karakternim osobinama svoje bake koje je, bez pogovora nasledio njegov otac. I upravo su tvrdoglavost i nedostatak skrupula koje je nasledio od majke, Pablovo glavno oruđe koje je koristio kako bi ostvario svoje ciljeve. Čitajući knjigu, sve vreme sam samo razmišljala o tome šta je sve taj covek zahvaljujući inteligenciji i snalažljivosti mogao da uradi za svoju zemlju, za Kolumbiju, samo da je znao da povuče granicu.
Igra mačke i miša sa vlastima Kolumbije dugi niz godina se završavala u njegovu korist. Neću otkrivati detalje iz knjige i načine na koje je ostvarivao svoje zamisli , samo ću reći da ćete biti, koliko god čudno zvučalo, prijatno iznenađeni zamkama koje je postavljao policiji i vojsci na svakom koraku, i u isto vreme zgranuti brojem ljudi koji su spremni da budu saučesnici u svim tim zločinima za određene sume novca.
U Kolumbiji 90tih svako ima svoju cenu. U Srbiji, čini mi se, danas više nego ikad, mada to nema veze sa Pablom.
Pored opisa terarosističkih napada i zlodela svog oca, Huan Pablo ne propušta priliku da pokaže i sve dobre strane koje su bile očigledne, strast i ljubav koju je osećao prema.njegovoj majici, brzina kojom je sklonio kompletnu porodicu iz siromašnog kvarta čim mu se ukazala prilika, iskrenost sa kojom se njemu i njegovoj sestri obraćao, svi stadioni i domovi zdravlja koje je izgradio, stanovi za siromašne, lečenje velikog broja ljudi, većinu nike ni poznavao. Đavo i anđeo su, zaista, tesno sarađivali kada je duša Pabla Escobara u pitanju.
Na kraju, ni u jednom trenutku pisac nije stao na stranu svog tate, posle svega lošeg što je Pablo činio, gospodin Marroquín, jedini muški naslednik Pabla Escobara, svestan je karme koja mu je ostavljena u amanet i radi sve što je u njegovoj moći da se novi El patron ne pojavi iza nekog ćoška Medeljinskih ulica.
Nevena Majkić
UKOLIKO I VI ŽELITE DA PODELITE SVOJ STAV, KLIK OVDE!